ZAŠTO JE TENISKA ŠKOLA VARAŽDIN 1181 ODLIČAN IZBOR ZA VAŠE DIJETE
osiguravamo vam kvalitetnu i motivacijsku okolinu
djeca su pod vodstvom profesora magistara kineziologije i trenera tenisa, koji djetetu daju motivaciju za trening, socijalne vještine te razvijaju temeljne motoričke i psihološke sposobnosti
treneri odlično brinu za svoje grupe i uspostavljaju s djecom i roditeljima dugoročnu komunikaciju i zajedničku viziju
PROGRAM:
napravljen imamo godišnji plan rada i kalendar događaja
svi programi su ciljno usmjereni (određeni su standardi znanja i načini napredovanja)
aktivno sudjelujemo u trokutu sportaš – roditelj- trener (zajednički pratimo napredak i postavljamo ciljeve)
organiziranost stručne ekipe i oblici rada (trener odgovoran za pojedino dijete, cjelovit pristup treningu - prepletanje tehničkih, taktičkih, kondicijskih i psiholoških sadržaja na svakom treningu)
obrazovanje i usmjeravanje roditelja (upoznavanje sa specifičnostima teniskog procesa, priprema cijele obitelji na sportski put te informacije o teniskoj opremi)
uključivanje roditelja u aktivnosti kluba
VIZIJA:
u prvoj godini skupa s vama procjenimo interes vašeg djeteta za tenis
djete uz vašu pomoč naučimo, da se trudi i da upozna dane kada i motivacija za vježbanje pada
svakom dijetetu omogučujemo pravovremeni prijelaz na zahtjevniji program, jer treneri aktivno prate napredak svakog pojedinca.
/p>
i>Razvoj senzomotorike uz tenis
/p>
Senzomotorika se definira kao organizacija osjeta u svrhu njihova korištenja u svakodnevnom životu. U senzorne sustave ubrajaju se vestibularni (kretanje), proprioceptivni (mišići i zglobovi), taktilni (dodir), vizualni (vid), auditivni (sluh), olfaktorni (miris) i gustativni (okus). Budući da je senzomotorički razvoj preduvjet za usvajanje i razvoj viših kognitivnih funkcija vrlo je bitno da se izvode aktivnosti koje potiču razvoj senzomotorike kod djece.
/p>
U tenisu reket držimo rukom, loptu gađamo žicom reketa, čujemo udarac protivnika i anticipiramo svoje kretanje prema udarcu protivnika. Svojom trenerskom demonstracijom djeci omogučujemo također pravilne informacije koje dobe preko vidnih receptora. Sve to u samo jednom sportu, što ga čini vrlo korisnim za razvoj vašeg djeteta.
/p>
Na satu tenisa več tijekom zagrijavanja dijete navodimo da svoje tijelo postavlja u različite položaje, gdje moraju biti koncentrirani na specifične mišićne grupe, određenu napetost istih, te održavati moraju ravnotežu. Što su bolje razvijeni senzomotorni receptori, brže će centralni živčani sistem primiti informaciju o položaju tijela.
/p>
Več u predškolskom razdoblju predlažemo upis djeteta u tenisku školu, jer se u tom razdoblju senzomotoričke sposobnosti najbolje razvijaju.
/p>
Trener tenisa,
aps. Kineziologije Oto Rihtarić
Preporuke za odgoj mog natjecatelja
Odgoj mog natjecatelja: Razvoj talenta
Preporuke za uspješan odgoj teniskog natjecatelja kroz razdoblje usvajanja temelja teniske igre, tranzicijskog razdoblja te u razdoblju kada tenisač postigne vrhunski nivo.
Prvi stupanj: PREDSTAVLJANJE SPORTA / TEMELJ
Starost: 4 – 10 godina
Preporuke:
Dozvolite djetetu da ima velika očekivanja.
Osigurajte da satovi imaju element igre i da se temelje na osnovama tehnike.
Prepoznajte djetetov interes i osigurajte prilike i podršku da bi ono bilo uspješno.
Pomozite da tenisko iskustvo ima element igre.
Pridajte manje pažnje na pobjede/ranking.
Izložite dijete i ohrabrujte sudjelovanje djeteta u različitim sportovima/aktivnostima.
Koncentrirajte se na pozitivne stvari (navijajte za svoje dijete).
Koncentrirate se na dobar odgoj (naglasite pozitivan stav i životne vještine).
Ostanite pribrani za vrijeme mečeva i igara. Nastojte prikriti nervozu i negativne emocije (sjetite se da je tenis u osnovi sport).
Dozvolite treneru da obavlja svoj posao.
Naglašavajte dobro ponašanje i „fair play“.
Ne govorite konstanto o tenisu kod kuće.
Naglašavajte aktivnosti van tenisa.
Ograničite količinu treninga i mečeva (tako ćete izbjeći prerano „izgaranje“).
Uvijek stojte iza svog djeteta (pružajući bezuvjetnu ljubav i podršku).
Vjerujte u svoje dijete.
Osigurajte prijevoz.
Osigurajte dovoljno prilika za igranje tenisa.
Izbjegavajte stvarati pritisak na dijete.
Igrajte tenis sa svojim djetetom.
Ukoliko imate znanje/mogućnost, poduavajte svoje dijete.
Drugi stupanj: DOGRAĐIVANJE / TRANZICIJA
Starost: 10 – 14 godina
Preporuke:
Osigurajte transport, logističku i financijsku potporu.
Činite stvari koje pomažu da tenis ostane zabavna aktivnost, a dok se pritisak na natjecanjima postupno povećava.
Koncentrirate se na dobar odgoj (naglasite pozitivan stav i životne vještine).
Ostanite pribrani za vrijeme mečeva i igara. Nastojte prikriti nervozu i negativne emocije (sjetite se da je tenis u osnovi sport).
Nađite stručnog trenera koji razumije proces razvoja vrhunskog sportaša u razdoblju 10-14 godina.
Dozvolite treneru da obavlja svoj posao.
Naglašavajte dobro ponašanje i „fair play“.
Ohrabrujte svoje dijete da pobjeđuje, no još važnije je da ga/ju ohrabrujete kada daje sve od sebe.
Kod kuće, tenis može tu i tamo biti tema razgovora.
Ne trenirajte svoje dijete – jednostavno mu dajte osnovni poticaj.
Budite sigurni da trener obavlja stručno svoj posao i da pomaže djetetu u razvoju.
Kad vaše dijete iskusi uspjeh, bitno je da se taj uspjeh drži u perspektivi tako da dijete i dalje nastavi sa svojim obvezama (kako u školi, tako i u kuci).
Uključite obiteljske aktivnosti koje nemaju veze s tenisom, pogotovo za vrijeme turnira.
Vjerujte u svoje dijete i u isto vrijeme imajte odgovarajuća očekivanja vezana uz tenis.
Naglašavajte osnovne vrijednosti: „marljivo radi“, „ako nešto radiš, radi to kako treba“, „preuzmi odgovornost za sebe i svoje postupke“, „žrtvuj se ukoliko želiš postati dobar u nečemu“.
Djetetu treba dati vremena da se psihički oporavi nakon meča, prije nego se započne razgovor o meču.
Izbjegavajte kritiziranje nakon meča.
Nastojte ne reagirati emocionalno nakon pogrešaka ili izgubljenog meča.
Sto vaše dijete postaje uspješnije i postaje predmet pažnje, budite oprezni da ne ocjenjujete svoje odgajateljske sposobnosti uspjehom svog djeteta.
Ukorite dijete za nesportsko ponašanje i nepoštovanje drugih.
Ozbiljne teme ostavite za privatan razgovor s trenerom – nikako u prisutnosti djeteta.
Priznajte vlastite pogreške ukoliko ste u krivu.
Nikada ne upadajte u trening/sat poduke.
Ukoliko ste roditelj-trener, budite svjesni razlike između te dvije uloge (kad ste izvan terena, ne treba davati instrukcije/kritike svom djetetu).
Osigurajte optimalnu motivaciju: budite sigurni da vaše dijete zaista želi igrati tenis i, ukoliko je to tako, držite ga odgovornim za ispunjavanje odgovornostima na treningu.
Koncentrirajte se na dugoročni razvoj, ne na pobjede/renking.
Ne stavljajte pritisak na dijete da pobjeđuje.
Kao roditelj, ne vežite vaše odobravanje na to kako vaše dijete igra.
Nastojte da dijete snosi odgovornost za pripremu opreme i partnere (za igru parova ili za trening).
Treći stupanj: VRHUNSKI NIVO
Starost: 14+
Preoruke:
Bitno je da brinete o svom djetetu kao osobi, a ne samo kao sportašu.
Smanjite razinu motivacije jer se igrač treba naučiti i nastojati motivirati sam sebe.
Budite spremni da smanjite svoj utjecaj jer vaše dijete postaje nezavisnije (treba putovati bez vas češće, oslonite se na trenera za teniske odluke).
Pružite emotivnu podršku i ohrabrujte vaše dijete.
Stvorite prilike da vaše dijete postane nezavisno (ono treba biti odgovorno za opremu, partnere i da sazna vrijeme svog meča).
Vjerujte u dijete i njegovu sposobnost.
Izbjegavajte coaching i analizu mečeva.
Ostanite pribrani za vrijeme mečeva i igara. Nastojte prikriti nervozu i negativne emocije. Nastavite u odgoju vještina koje reguliraju stres.
Dozvolite treneru da obavlja svoj posao.
Naglašavajte dobro ponašanje i „fair play“.
Ohrabrujte dijete da pobjeđuje, no ne „gurajte“ ga da pobjeđuje. Budite oprezni da se ne koncentrirajte se na ishod meča.
Objasnite djetetu da je tenis igra u kojoj su prisutna oduševljenja i razočaranja: dijete treba naučiti kontrolu emocija.
Pružite sigurnost djetetu, opustite ga.
Dajte iskreno mišljenje ili informaciju svom djetetu.
Pomognite djetetu da se uključi u van teniske aktivnosti da bi život ostao „normalan“.
Pružite bezuvjetnu ljubav i podršku.
Uključite obiteljske aktivnosti koje nemaju veze s tenisom. Djelujte kao izvor u procesu donošenja odluka i izražavanja mišljenja, no dozvolite da dijete samo donese krajnju odluku (sveučilišni/profesionalni tenis, agenti, sponzori, itd.).
Naglašavajte osnovne vrijednosti: „marljivo radi“, „ako nešto radiš, radi to kako treba“, „preuzmi odgovornost za sebe i svoje postupke“, „žrtvuj se ukoliko želiš postati dobar u nečemu“.
Izbjegavajte dugotrajno i detaljno kritiziranje nakon meča.
Nakon pogrešaka i izgubljenih mečeva ne reagirajte emocionalno.
Budući da je ulog sve veći i veći, ne zaboravite da je tenis igra te da treba imati i zabavni element.
Nađite stručnog trenera koji razumije proces razvoja vrhunskog sportaša u razdoblju 14+ godina.
Ne mijenjajte svoje ponašanje nakon što vaše dijete „skoči na visu stepenicu“.
Pružite podršku van terena, poput baratanja financijama i kontakta s agentima/sponzorima.
Odgajanje doživljavanjem
Djeca najbolje uče ono što i doživljavaju, a doživljaji mogu biti pozitivni i negativni. Stoga je dužnost svakog roditelja da svojim postupcima nastoji usaditi u dječju psihu ono što je pozitivno. Njegova je velika odgovornost da kod djece odgaja pozitivne crte ličnosti. Zato moraju znati koji to postupci pozitivno, a koji negativno djeluju na dijete.
POZITIVNI POSTUPCI:
1. Dijete koje doživljava toleranciju, postaje strpljivo.
2. Dijete koje ohrabrujete, postaje samopuzdano.
3. Pohvaljivano dijete cijenit će dobro.
4. Dijete koje doživljava poštenje, postaje pravedno.
5. Ako dijete živi u sigurnosti, postaje povjerljivo.
6. Ako dijete doživljava odobravanje, bit će zadovoljno sobom.
7. Dijete s kojim se razgovara sposobno je razmišljati.
8. Dijete koje ima obveze i zaduženja postaje odgovorno.
9. Dijete koje živi u čistom okruženju postaje uredno.
10. Ako dijete doživljava roditeljsku ljubav, znat će i samo ljubiti i voliti.
NEGATIVNI POSTUPCI:
1. Dijete koje je maltretirano i kažnjavano, postaje agresivno.
2. Dijete koje doživljava neprijateljestvo, postaje svadljivo.
3. Dijete koje doživljava ravnodušnost postaje osamljeno.
4. Djete koje učestalo doživljava kritiku počinje i samo osuđivati.
5. Dijete kojemu često prigovaramo ne osjeća ljubav okoline.
6. Ismijavano dijete postaje povučeno.
7. Osramoćeno dijete počinje se stidjeti i samoga sebe.
8. Neadekvatno nagrađeno dijete postaje nepovjerljivo.
9. Maženo dijete postaje lijeno.
10. Povlašteno dijete arogantno.
Iz navedenih primjera se može zaključiti da svojim djelovanjem utječemo na crte ličnosti dijeteta. Djeca će biti toliko pozitivna ili negativna obzirom na to kako se roditelji, treneri i okruženje odnose prema njima.
U tome se očituje moć odgoja, a time i uspješan život i napredak naše djece.
Zato sve negativne postupke pokušajte odstraniti iz odgoja na način da se usmjerite prema stvaranju takve odgojne klime koja će djeci omogućiti da se razviju u zdrave, dobre i uspješne ljude.
